U PETAK SAM SE VRAĆAO IZ GRADA I DOK SAM PJEŠAČIO PREMA AUTOMOBILU, NA PARKINGU SAM VIDIO



U petak sam se vraćao iz grada i dok sam pješačio prema automobilu, na parkingu sam vidio kako u jednom autu neki momak šamara djevojku, jadnica samo je držala ruke preko lica i plakala tako jako da se iz zatvoranog auta čuo plač vani.

Samo sam prošao, ali nakon nekih 10,15 koraka nešto se u meni probudilo, želio sam da pomognem djevojci, okrenuo sam se i krenuo ka njihovom autu. Negdje na pola puta, počeo sam razmišljati za svoju bezbijednost, ipak ne znam ni ko je ni na šta je spreman, odustao sam, otišao do svog auta i odvezao se kući.

Evo od te noći ne osjećam se dobro, ne spavam, osjećam se kao neka kukavica, ne mogu sebi da oprostim zašto se nisam vratio i barem pokušao da spasim tu djevojku od nasilnika. Da mogu doslovno bih sam sebe posrao po licu, jer ništa bolje ni ne zaslužujem…