SA SUPRUGOM SMO NEDAVNO KUPILI AUTO. VELIKI. LEPI. BELI. ONA SVAKOG JUTRA PRIMA INEKCIJU...



Sa suprugom smo nedavno kupili auto. Veliki. Lepi. Beli. Ona svakog jutra prima injekciju, kad je odvezem i dok je čekam ja uzmem krpicu pa prebrišem stakla a perem je na česmi koja je na 15-tak metara odatle. Jutros je samo zarosila kiša i samo zamazala stakla na autu. Brišem, perem krpicu, Vraćam se, nastavljam.

 Nisam do tada primetio kako su brisači različite veličine, brisač na strani vozača je duplo veći od onog za suvozača. Podignem ih da lepo obrišem i ispod njih.
Prelazim do prozora vozača i na moje veliko iznenađenje na krovu tog dela auta stoji mali znak “Taxi”!

Zbog ljudi koji su sedeli na 3 koraka od mene u bašti obližnje pekare nastavio sam da brišem prozor tog vozila a onda nonšalantno (kao da znam šta radim) prešao iza i krenuo da brišem prozore mog auta koji je potpuno isti kao Taxi vozilo koje sam fino obrisao. Vrati se supruga sa bockanja, pitam je “Jel ti se sviđa ovaj auto ispred nas? A jel vidiš kako su mu čisti prozori? ” … Smejala se sve do posla.